Hrvaški verzi

Prošla je pjesma, kao i kad pričamo u živo
jednostavno ispala
potpuno krivo.

Sreo sam 50 ljudi, dragi ljudi sve od reda
ali sam se osječao usamljeno:
što je ploča, bez njenih kreda?

Nasmiješila si se i več sam vadio zastavu bijelu
toliko si lijepa:
ja te ne mogu imat cijelu.

Ja bih rekao "IziA

Danas sam dobio 27 poruka i zvalo me 14 ljudi
ali me muči to što samo ti nisi odgovorila
i zbog toga ludim.

Nit' su bijeli snjezi, nit' su sive kiše
jednako te volim
dokad god mi srce diše.

Jedva čekam tren kada opet ču te sresti
iako znam da tada
cijeli ču se tresti.

Sječam se početka, kad sam slijepo čekao
sada sam pametniji
odmah bih ti rekao.

Nadam se da nisi mislila da sam čudan
kad si shvatila da sam
u četiri ujutro bio budan.

Bez obzira kud život te odnese i kakve u njemu bile mjene
molim te samo: ne zaboravi jednu stvar:
mene!

Tvoje kose jedan pramen,
moj pogled
i ja sam kamen.

Tvoj me pogled toliko grije
da ti Sunce
do koljena nije.

Dan kad ču stavit ruku oko tvog struka če biti sutra
i neče biti zato da vidim jesi li se udebljala
kad si jela puno putra.

Tvoje su oči i Sunce i odraz morskog dna
ne tražim ni jednu drugu
jer ti si kao iz sna.

Šetao sam pored tvoje kuče i iz prozora sobe tvoje
dopirali su zvukovi pjesama; pjesama
za koje sam mislio da su moje.

Zanima me koliko sad vremena če trebat proči
dok sa suzama ne shvatim
da poruka uopče neče doči.

Kao da oseka doA

Otkad su nam pogledi prvi put se sreli
znam da bih s tobom mogao
provest život cijeli.

Kad si sasvim blizu, vrijeme leti poput ptice
a kad te nema, rasteže se poput meda
koji kapa iz žlice.

Moja majka zbilja jako dobro kuha
ali sit sam od samog pogleda
na krišku bijelog kruha.

Verzi